DADO TOPIC: KAO NOVA RENESANSA

"Nešto je dobro u zraku, nešto se novo dogada, pa sam i ja u zadnjih godinu dana debelo u poslovima. Sve se obnavlja, svi su živnuli, nema više neke magle, ljudi vide gdje su im ciljevi."

Jedan od najcenjenijih pevaca iz perioda stare Jugoslavije. Karijeru je zapoceo u drugoj polovini šezdesetih godina kao clan, u to vreme vrlo cenjene, osjecke grupe Dinamiti. Zatim Korni grupa, pa Time, festivali tokom osamdesetih i "Princeza" sa Sladanom Miloševic. Tokom loših godina povukao se iz javnosti. Godine 1997. na Festivalu melodije Istre i Kvarnera, na veceri autorske pesme dobio je prvu nagradu kritike i publike za izvodenje pesme "Nisan znal". Iste godine je glumio i pevao u rok operi "Crna kraljica", a sledece godine ucestvovao je na dva koncerta podsecanja na staru rok operu "Gubec beg". Koncertno se vratio na scenu serijom nastupa koje je nazvao "Time after Time".

TOPIC- Puno sam radio, ali van javnosti - bila je to faza autocenzure. Smatrao sam da je tako mudrije. Nisam imao prostor, komunikaciju, nisam znao usmjeriti kako, s kim, nisam znao odgovore na sva ta pitanja. Zato sam radije bio miran. U isto vrijeme bavio sam se studijskim radom, produkcijom, te ozbiljnim stvarima, koje su logicne nakon toliko godina rada u muzici. Povremeno sam odradivao neke prijateljske varijante prema nekom kompozitoru, aranžeru. Uvijek je bilo: 'Ajde, Dado, to samo možeš ti.' Onda me ovi drugi pitaju 'Šta ceš na Festivalu?, a ja sam govorio da se i tamo treba pokazati da vide šta mi sve možemo, tako da smo nekako premostili sve te godine i evo danas ti i ja razgovaramo, što je dobar znak. Nešto je dobro u zraku, nešto se novo dogada, pa sam i ja u zadnjih godinu dana debelo u poslovima. Sad se sve obnavlja, kao nova renesansa. Govorim globalno, svi su živnuli, nema više te neke magle, ljudi vide gdje su im ciljevi.

Reporter: U vreme raspada zemlje ti si otišao u Bec i tamo se bavio muzikom. Koliko si ostao u Austriji?

Topic: Vec 1993. godine vratio sam se iz Beca željan dokazivanja kroz sve što sam naucio, znao. Onda sam montirao studio u Grožnjanu, sa velikim idejama da ce tu dolaziti muzicari, da ce se raditi projekti po šest mjeseci. Studio je baš napravljen za zvijeri, velike svirace, da imaju mogucnosti za opuštanje i mašine na kojima je krasno raditi. To nije bilo zamišljeno kao komercijalni, vec kreativni studio. I dok sam ulazio u fazu dovršavanja tog studija, ostali svijet se urušio. Dok sam to shvatio, prošle su godine.

Reporter: Ti si, dakle, obnovio "Time"?

Topic:- Ja bih je obnovio, ali to je teže nego okupiti Bitlse. Za mene osobno to bi bilo jace nego pojavljivanje grupe Pink Floyd. Mi cemo to napraviti, samo je pitanje kada, gdje i sa koliko novca. Onaj ko se uhvati gradnje te arhitekture, rivajvla grupe Time, on mora biti užasno bogat, jako profesionalan i pametan, jer je ta tema sada puno aktuelnija. Znaci, jedna supergrupa, pet-šest zvijeri na instrumentima koji su unutar jedne interesantne ideje željeli napraviti projekat koji je cista muzika. Time se dogodio kao odgovor na neka vec zapoceta zbivanja, ali nije imao mnogo sljedbenika. Rijetko koji bend se mogao uhvatiti za taj rep grupe Time, pa da nešto eventualno pokuša. Jer, bilo je prezahtjevno u smislu interpretacije. Nekolicina je pokušala pa se razocarala, jer to nije moglo zvucati tako, pošto je tu bio jak kreativan autorski rad. A u vrijeme kada se dogadala globalna komercijalizacija scene u okviru koje se gledalo na tiraže, a ne na poruku i specifican glazbeni izraz, bendovi kao Korni grupa i Time otišli su u drugi plan, a izašao je "pastirski rok". U odnosu na svijet, bili smo puno produktivniji u smislu kreacije, scene i publike. Mi smo bili aktivan prostor. I dan-danas imamo fantasticnu tradiciju roka, što neke druge, nama bliže, zemlje u Evropi nemaju.

Reporter: Da li si imao prilike da cuješ obradu pesme "Istina mašina", sa prvog albuma grupe "Time", koju su na svojoj poslednjoj ploci uradili Milan Mladenovic i "EKV"?
Topic: - Cuo sam i to me je jako obradovalo. Tamo je pisalo da zahvaljuju velikanima kao što su Glen Miler, Dado Topic i još neki koje sam sada zaboravio. Bio je lijep osjecaj procitati se medu tako velikim. I to baš od Ekatarine. To je bila interesantna ekipa, koja je imala svoju misao.

Reporter:Kako sada izgledaju vaši koncerti, šta svirate?
Topic:- Taj repertoar je dosta zahtjevan. Sada se najcešce pojavljujemo gitarista Vedran Božic, bubnjar Ratko Divjak i ja. To zvuci interesantno, lijepo je za vidjeti. To su svjetski sviraci. Sviramo pjesme grupe Time, sad smo to proširili i na album "Neosedlani", tamo ima krasne muzike. U zadnjih godinu i pol Kornelije Kovac je bio dva puta u Sloveniji, pa smo spojili neke moguce kombinacije. On isto izvanredno svira, i u smislu traženja fantasticnog novog zvuka, tu bi se vec moglo dogoditi puno interesantnih stvari. Osim toga, još uvijek racunam na Josipa Boceka. Cijeli fenomen grupe Time vjerovatno se ne bi dogodio da ja nisam u Korni grupi naucio bitne parametre, kako se ponašati, kako doci do jake materije za koju možeš vezati prave svirace. Ti znaš da je Korni grupa svakog dana radila satima. Moj prvi mentor u životu bio je Ratko Divjak; on me je stavio u poziciju da shvatim koliko je ozbiljna moja želja da budem muzicar. Ratko me je uputio i nagovorio da prepoznam to što jedino mogu, znam i hocu u životu, a Kovac, moj drugi mentor, dao mi je znanje, malo mudrosti, ono što mi je falilo.

Reporter: Prošle godine ste svirali u Skoplju, a gost za klavijaturama bio je Kornelije Kovac.
Topic: - On mene jako voli. I kad god kažem "Bato, hoceš doci", on dodje. On je dobar covjek, dobar glazbenik. Uvijek kada me pitaju za uzore, imam lepezu imena, ali on je, svakako, dominantna osoba. Taj koncert u Skoplju bio je na velikom otvorenom prostoru. U hotelskoj sobi smo navježbali što cemo svirati, sklopili smo materijal Time i Korni grupe, i bilo je fenomenalno.

Reporter: Kako si se osecao ponovo sa njim na bini posle trideset godina?
Topic: - Kao da je prošlo pet dana. Sve smo znali, sve se dogovorili, jedina razlika je bila što sam sada svirao bas. Te veceri smo izveli i "Jednu ženu" iz repertoara Korni grupe.

Reporter: Prvi album grupe "Time" objavljen je polovinom 1972. godine kada si imao samo 23 godine. Buduci da je to jedna od najboljih debi ploca tadašnjeg roka u Jugoslaviji, kako je moguce da si sa tako malo godina napravio tako ozbiljne pesme?
Topic: - Tada sam imao tonu takvog materijala, izazovnijeg u smislu muzike i poruke. Ali, bilo je preuranjeno, nije bio momenat za prave konflikte, pa sam malo kroz kompromise pronalazio pravi momenat za pjesmu. Recimo, pjesma "Za koji život treba da se rodim" trebalo je da bude uvodna tema u još malo ozbiljniji materijal. Medutim, bend je ocijenio da nije trenutak za konflikte, pa smo druge stvari mimoišli. Tada je generacijski kod bio takav da smo svi ozbiljnije razmišljali o prošlosti i buducnosti, tražeci nacin da izrazimo trenutak sadašnjosti. I to smo cinili dosta zrelo i ozbiljno. Samo što je nekoliko harmonija i cetiri-pet minuta muzike cinilo da si limitiran. U to vrijeme je bilo pametnije pisati knjigu ili poeziju.

Reporter: Šta su ti sada konkretni planovi?
Topic: - Ove godine trebalo bi da idemo u Švicarsku, na festival u Montreu. Poslali smo demo-materijale u Englesku, i ako se nešto dogodi, znace se. Ukratko, poštuju nas, cijene to što znamo, pa možda prode.

Reporter: Kažeš da imaš puno novih pesama. Koliko su ove loše godine uticale na njihovu tematsku orijentaciju?
Topic: - U biti ne puno. Ali, sa druge strane, postoji jedan jal, žal. Osobno mislim da mi je neko grubo i agresivno uzeo deset godina života. Vjerujem da svi koji su bili u slicnoj situaciji imaju isti osjecaj. Nama je važno da komuniciramo. Da daš svoja razmišljanja, teme i ocekuješ reflekse, iskrenje, da imaš osjecaj da nisi sam. Da neko sa tobom razmišlja. To regenerira covjeka. Jednom umjetniku to je sve. Kada nemaš tu komunikaciju, sve što osjecaš postavlja pitanje svrhe takvog stava prema životu. Biti takav u takvom trenutku. Tu imaš puno bolnih stvari koje se ne rješavaju preko noci i to ostavlja grozan, gusti talog koji iz dana u dan sve više smeta. Postoje, naravno, ventili za te stvari, ali u biti stalno gubiš supstancu, jedan kvalitet koji je neprocjenjiv. Vidiš da nisi koristan, da ne radaš ništa novo. Neke moje kolege su pokušavale otkriti novu formulu rada, ali uvijek je to bilo na kliskom terenu i to nikako nije bilo dobro, jer je okruženje bolesno. Sada se to polagano mijenja, otišlo je u fade out. Znaš kada ti neko da mrvicu necega što svijetli, a mi umjetnici uvijek volimo predimenzionirati, pa od toga vidimo kometu.

Reporter: Znaci, optimista si?
Topic: - Uvijek sam i bio, samo žao mi je tih deset godina. Živim u Porecu, lijepo mi je, sretan sam, imam drugog sina, tri i pol godine su mu.

Reporter:  Neguješ li još uvek strast prema automobilima?
Topic: - Sada je to prešlo u strast za gitarama. A vozim onaj isti sedan kadilak iz 1961. godine. Krasna mašina, tu sve štima. Ovi novi zaljubljenici padnu u nesvijest kada ga vide. Svi misle da je to ševrolet, ali ne, ipak postoji razlika.
 

Reporter: Rambo Amadeus je svirao po Hrvatskoj, stvari se menjaju. Možemo li da te ocekujemo u Beogradu ili Banjaluci?
Topic: - Dapace, zašto ne? Tokom ovih godina nije bilo puno komunikacije, ali nedavno su mi javili dvije stvari: da sam u nekom listu proglašen pjevacem milenijuma. To mi je kuma Jasna javila iz Niša. A navodno je u Politici pisalo da smo Oliver Dragojevic i ja izjavili da necemo doci svirati u Beograd niti za pola miliona maraka, što nije istina. Mediji vole malo skliznuti u stranu. To je bez veze, to je uvreda. Nekakvo je životno pravilo i zakon da nakon kataklizmi, kao što je ova koja se nama desila, kulturnjaci treba da postavljaju bar neku bazu. To je ozbiljan i odgovoran zadatak. Vjerujem da ce se u tim konceptima pronaci neka opcija i uloga za mene, mada to ne shvatam tako. Zadovoljstvo bi mi bilo svirati. Sebe i sebi slicne vidim kao neke koji su spajali svjetove, a ne rušili ih i razbijali. Kad se dogodi i ako se dogodi, bice to OK.